Uz zvuk violine i sargije za što su bili zaslužni Mirko Duspara i njegov 14-godišnji sin Jura započela je 4. Posavska večer održana u dvorani Martinsee-Halle Heusenstamm kod Frankfurta. Ovaj je dvojac izvedbom izvorne glazbe digao na noge sve prisutne. Više od tisuću ljudi odmah na početku znalo je da ih čeka nezaboravan provod uz svoje sunarodnjake i prijatelji koji su došli kako bi barem na trenutak oživjeli staru tradiciju i običaje na koje, iako više ne žive u domovini, nisu i ne žele zaboraviti. Na to su posebice bili ponosni organizatori iz FC Posavine Frankfut. "Ovo je jubilarna, četvrta po redu Posavska večer i moram priznati kako su očekivanja i više nego ispunjena. Dovoljno govori činjenica kako su bila ispunjena sva mjesta, a nastojat ćemo da sljedeći put kapacitet uzvanika

bude veći", započeo je Marko Pavić, predsjednik nogometnog kluba FC Posavina Frankfurt koji se rado prisjetio i početaka organiziranja ovakvih večeri. "Nakon što se rodila ideja, a rodila se u upravi na čelu sa mnom, počeli smo s malom salom, manjim kapacitetom, a onda kad smo naišli na podržavanje mnogih svake smo se godine sve više i više širili i došli do ovoga danas na što smo jako ponosni. Trud koji smo uložili itekako se isplatio", objasnio je gospodin Marko koji je naglasio: "Mi, starije generacije možemo znati što je Posavina, dok mlađi primjerice ponekad zaborave, poput naših igrača u klubu koji su mlađi no nastojimo im prenijeti što više možemo, prenijeti im tradiciju i običaje na koje smo ponosni i ne želimo da se zaborave.

U klubu se mogu prepoznati te tradicijske vrijednosti. I moram pohvaliti naše igrače koji inače za zalaganje u klubu i igranje ne dobivaju nikakvu naknadu, igraju zato što žele i na to smo ponosni. Ima puno igrača i iz Hrvatske. Sve njih poštujemo i na neke druge načine im se želimo odužiti. Primjerice, vodimo ih na ovakve večeri, izlete, u petom mjesecu ćemo možda na četiri dana otići i u Hrvatsku", ispričao nam je predsjednik nogometnog kluba koji je osnovan prije dvadeset i pet godina i u svom postojanju može se pohvaliti i s izuzetnim rezultatima, a upravo je to cijelom timu i najveća motivacija, baš kao što je očuvanje izvornih običaja motiv da se Posavske večeri nastave njegovati.

Dobre glazbe nije nedostajalo a za to su se između ostalih pobrinuli i Tigorovi tame s pjevačem Markicom Plavim. Ništa nije zaostajala ni gošća Amela Hović. Atmosfera je uz njih bila zagrijana tijekom cijele večeri, a pozitivna energija prštala je na sve strane. "Poručujem svima iz domovine da se ne odriču običaja

i tradicije. Upravo zbog toga treba nastaviti s ovakvim događanjima", poručio je pjevač Markica Plavi koji glazbenim vodama pliva već 20 godina. Iako ne živi u rodnom kraju, Orašju gdje je rođen, za njega ga veže bezbroj uspomena koje nikad neće nestati. "Obišao sam dosta svijeta i imao priliku vidjeti kako ljudi pate za

Posavinom. Za nju me prije svega vežu ljudi, naš melos, običaji i tradicije koje smo nasljedili od naših baka i djedova. Na nama je da ih njegujemo", rekao je Markica, dobro raspoložen što je i sam dio onoga što se te večeri odvijalo.

Osim dobrog provoda, pjesme i veselja Posavska je večer bila prilika i da se druže ljude koje povezuje neraskidiva spona – rodni kraj. Jakov Čabraja jedan je od njih i iako su mu 74 godine ovakva okupljanja ne propušta. "Rodom sam iz Dervente. Tradicija je za mene život, duša, osjećaj pripadnosti nekome koga nosiš u srcu, koga voliš i s kim bi uvijek rado živio", iskreno je započeo ovaj gospodin i dodao kako iz rodnog kraja vuče puno sjećanja, a često se sjeti svih onih fešti, pričesti, krizmi, polnočki, te, kako je istaknuo, uvijek zažali što se dogodio rat. U rodnoj zemlji nije živio jako dugo, priča, otišao

je u gimnaziju pa na studij a od 1977. živi u Njemačkoj. "Najviše mi nedostaju ljudi, što mi znači i nekoliko vila kad nema ljudi koje volim, ljudi su ti koje me vežu uz moj kraj. Žao mi je što su negdje i zaboravljeni. Nedavno sam bio u Sarajevu i vidio da je stanje Hrvata tamo dosta neugodno, pritisnuti su jer su manjina", kaže Jakov i dodaje kako u rodni kraj ide kad god može. Ove je godine bio dva puta i priča, srce ga zaboli kad ugleda ostatke svoje kuće. "Mislim da se mlađe generacije ne žure vidjeti Bosnu niti se žure s njom povezati, a mi stariji umirati ćemo sa željom da nas se tamo isprati na posljednji počinak", priznaje Čabraja koji i

dan danas kod kuće ima narodnu nošnju dervenskog kraja. Tradicija i običaji njegove zemlje u njemu će živjeti vječno, a događaji poput ovoga sjajan je način da se okupe oni koji misle poput njega. "Kad dođem na ovakve događaje drago mi je što imam mogućnost da se nađemo, sastanemo, vratimo misli u prijašnja vremena i budemo što smo nekad bili , mislim da je jako korisno...", završio je Čabraja iščekujući sljedeću godinu za koju organizatori već sada znaju kako će Posavsku večer učiniti još boljom. Zasigurno će privući još i veći broj ljudi.